Odavna su ljudi na povišenim mjestima zastajali i gradili vidikovce kako bi mogli uživati pružajući pogled na ljepotu prirodnih blaga ili ljudskoga rada. Zaljubljenici u putovanja sigurno znaju odakle se dohvaćaju najraskošniji prizori s kojih vrijedi promatrati i osluškivati okolinu.
Na odličnom vidikovcu u prošlost naše okoline, u duhovnoj ostavštini preč. Mate Repića, dugogodišnjeg lepoglavskog župnika, pronašao sam na izdvojenom papiriću bilješku u stihovima: "O, Bože, kada gledam / svemir, prirodu i život oko sebe // Ja vjerujem da jesi i da Te mora biti / i da je osim ovog jedan drugi svijet / u koji ćeš nas jednom izbaviti. // (Jer ovakav svijet i budući vječni život / možeš jedini Ti stvoriti.) A. Šimić"
Pomislio sam kako te poetske riječi moraju pronaći put do modernog čovjeka, čiji pogled počesto biva pružen u bespuće mobitela i televizora, tugu ljudske nemoći i nemira i nekulturu koja obrasta naš pejzaž i okružje. Ljudi ne smiju zaboraviti da postoji jedan vidikovac koji nudi više, s kojega se može vidjeti bolje što se oko nas zbiva i razumjeti jasnije da u bijedi i nevolji našega, kao i svakoga, vremena i prostora postoji rješenje.
Postoje vrata, o kojima govori Isus Krist u prispodobi o dobrom pastiru, koja nude izlaz iz propasti i život u izobilju. Isus je ta vrata spasenja. On je Pastir na čijim je ramenima najsavršeniji vidikovac za svakoga tko traži put, istinu i život.
S vidikovca Kristovih ramena, na kojima blista križ, Crkva svoj pogled upire prema onima koje je on poslao da u njegovo ime traže izgubljene i privode ih "ruci Očevoj" – sigurnome utočištu. Nedjelja Dobroga Pastira Svjetski je dan molitve za svećenička i redovnička zvanja.
Molim vas, dragi čitatelji, ne zapostavite snagu molitve. Sjetite se riječi iz Jakovljeve poslanice da "će molitva vjere spasiti nemoćnika", i kako "mnogo može žarka molitva pravednikova." Ne propustite šapnuti Gospodinu koju riječ za nas svećenike da mi ne zaboravimo otvarati vrata dušama koje traže pravdu.
Pravdu su tražile žene u pjesmi A. B. Šimića "Žene pred uredima" iz koje je preč. Repić citirao stihove i kojoj je, prema svemu sudeći, dopisao dva početna i dva posljednja ovdje navedena stiha, koje je podcrtao. Pjesma govori o siromašnim, ispaćenim ženama kojima se vrata pravde u svijetu ne otvaraju. Njihove su oči, u izvornoj pjesmi, pjesnika nagnale da povjeruje u Boga – oči žena koje ne odustaju iako ne vide nadu, koje se bore unatoč strahovima i nevjerici.
Takve odvažne žene i danas su vidikovci ovog svijeta. To su hrabre majke kojima od srca čestitamo Majčin dan i iskreno zahvaljujemo na strpljivom i čvrstom, ustrajnom i požrtvovnom svjedočanstvu koje pruža vidik u bolju sutrašnjicu. Vlč. Ivica Cujzek
