Iako većina roditelja vodi brigu o svojoj djeci koliko je to najviše moguće, nažalost, postoje i one u obitelji u kojima su djeca izložena nasilju, problemima s alkoholom, a postoje i situacije u kojima su djeca napuštena od svojih roditelja. U takvim slučajevima sud može donijeti odluku da se roditelja liši prava na roditeljsku skrb. Iako se možda čini da su to rijetki slučajevi, sud se često bavi pitanjem jesu li roditeljske odgovornosti, dužnosti i prava zlouporabljene ili grubo prekršene.
Što zapravo znači da je roditelj lišen prava na roditeljsku skrb? Jednostavno rečeno, to znači da je roditelj takvom odlukom izgubio sva prava iz roditeljske skrbi, ali je i dalje dužan plaćati uzdržavanje za svoje dijete ili svoju djecu. Iznimno, čak i u takvim slučajevima sud može odrediti ostvarivanje osobnih odnosa roditelja koji je lišen prava na roditeljsku skrb i djeteta, i to ako to predlaže samo dijete ili taj roditelj koji se takvog prava lišava.
Sud može u izvanparničnom postupku lišiti roditelja prava na roditeljsku skrb samo u točno propisanim slučajevima i to kada je roditelj napustio dijete, ako je dijete u obitelji izloženo nasilju ili ako su mentalne sposobnosti roditelja ograničene u toj mjeri da isti nije u stanju trajno ostvarivati svoje roditeljske dužnosti, a time je ugrožena dobrobit djeteta.
Treba uzeti u obzir da najčešće lišenje prava na roditeljsku skrb uslijedi nakon što je prethodno Hrvatski zavod za socijalni rad ili sud poduzeo druge mjere, odnosno donio druge odgovarajuće odluke kojima je nastojao zaštititi prava i dobrobit djeteta, ali te mjere se nisu pokazale uspješnima, odnosno ako bi i nakon tako provedene mjere povratak djeteta roditeljima za to dijete predstavljao ozbiljnu opasnost za život, zdravlje ili razvoj.
Sudu takav prijedlog može podnijeti dijete, roditelj, Hrvatski zavod za socijalni rad, pa čak i državni odvjetnik za mladež, a ako ga podnosi Hrvatski zavod za socijalni rad što i jest najčešći slučaj u praksi, isti je dužan dostaviti sudu i izvješća i procjene na kojima temelji svoj zahtjev.
Naravno da roditelji imaju pravo zatražiti i vraćanje prava na roditeljsku skrb, ponovno, naravno ako su za to ispunjeni zakonski uvjeti, odnosno ako su prestali postojati razlozi zbog kojih je došlo do lišenja prava na roditeljsku skrb, a takav prijedlog sudu može podnijeti osim tog roditelja i samo dijete ili Hrvatski zavod za socijalni rad. Ako dijete prije podnošenja takvog prijedloga bude već posvojeno, nažalost, takav se prijedlog za vraćanje roditeljske skrbi ne može podnijeti.
Ako je došlo do lišenja ili vraćanja prava na roditeljsku skrb prema pravomoćnoj sudskoj odluci, u gore opisanom postupku, takve se činjenice upisuju u maticu rođenih djeteta (osim ako je dijete već punoljetno) i roditelja te se moraju dostaviti i ministarstvu pravosuđa koje vodi poseban očevidnik o osobama koje su lišene prava na roditeljsku skrb. Ako dijete ima određena prava na nekretninama, recimo da je dijete vlasnik nekretnine, zabilježba o lišenju prava na roditeljsku skrb se mora provesti u zemljišnim knjigama nadležnog općinskog suda.
Dobrobit djeteta je ponekad ugrožena i od strane djetetu najbližih osoba, odnosno upravo onih osoba kojima bi glavni cilj trebao biti da djetetova prava štiti i o njima brine. Ukoliko roditelji iz bilo kojih razloga nisu u stanju brinuti o dobrobiti djeteta, Obiteljski zakon je predvidio niz mjera, kako onih u nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalni rad, tako i onih u nadležnosti suda koji će u tom slučaju voditi računa da su osobna prava i dobrobit djeteta zaštićeni u najvećoj mogućoj mjeri.
