Je li opravdano prekidati sada nastavu? I to vjerojatno ne samo jedan dan. Ako ne svi, barem dobar dio učenika i studenata u srijedu neće imati nastavu i predavanja. Veći ili manji broj, ovisi o tome tko će se sve odazvati pozivu za štrajk triju sindikata u obrazovanju, koji traže rast plaća za desetak posto. Čuje se da im je nuđen rast od 3 + 3 posto, a tražili su barem 4 + 4 posto.
Ministar poručuje da u obrazovanju i znanosti nema razloga za štrajk. Od zadnjeg štrajka u obrazovanju 2019., kako ukazuju, plaće su porasle 60 posto. Zahvaljujući tome, danas prosječna plaća učitelja, koji nisu napredovali, iznosi 1.481 euro neto, a prelazi dvije tisuće eura onima koji su napredovali. Prosječna plaća nastavnicima u srednjim školama iznosi 1.589 eura, a onima koji su napredovali i do 2200 eura. Prosječne plaće asistenata, koji imaju najmanje koeficijente u sustavu državnih i javnih službi (2,01), iznose 1.400 eura, viših asistenata 1.800 eura, izv. profesora 2.500, redovnih 2.800 te redovnih profesora u trajnom zvanju 3.250 eura neto.
Sindikati ne poriču rast plaća. Međutim, uz rast troškova, posebno ukazuju da su drugim javnim službama plaće rasle još više, pogotovo gledaju li se postoci pa je obrazovanje ostalo na začelju, što nije dobro za ugled učitelja, nastavnika i profesora. U borbi za ugled, odnosno povišicu, svašta se čuje, iako su neki uistinu (pre)dobro, a neki preslabo prošli s novim koeficijentima.
Tako se navodi kako nije u redu da je plaća profesora prava manja od općinskih sudaca, iako potonji imaju istu ili manju plaću. Štoviše, čuje se da bi već asistenti trebali imati istu plaću kao i suci, a nekima je nepojmljivo što su plaće sudaca županijskih sudova u rangu plaća profesora u trajnom zvanju, iako suci, uz ostalo, ne mogu raditi skoro ništa osim suditi...
Ipak, najviše se ukazuje da je plaća državnog tajnika porasla s 2377 eura na 4135 eura neto, dok ministar ima 3,5 puta veću plaću od asistenta, a ministar može biti čovjek “bez fakulteta ili sa sumnjivom diplomom”. Točno je, ministri mogu biti i neki jesu bez diplome, ali je li to argument za određivanje ministarskih plaća? Vode li se time u drugim zemljama?
Zaposleni u obrazovanju i znanosti imaju manju odgovornost. I sve tu raste, iako pada broj učenika i studenta. Više je učitelja, profesora, visokoškolskih ustanova i studijskih programa... Samo je nastavnika desetak puta više od sudaca, a na jednog učitelja danas dolazi manje učenika nego u Njemačkoj. Došli smo i do deset sveučilišta na državnoj blagajni, koja su nisko na rang listama, te čak 1.638 studijskih programa, od čega na 58 nije upisan niti jedan student, a imamo i veleučilište s desetak studenata!
No, lakše je svima dizati plaće, nego uvesti reda, osuvremeniti programe, dići kvalitetu, a time i ugled. Samo do kada tako?
