Dvor Trakošćan posljednjih je godina prilično “živnuo”, može se čuti u varaždinskim krugovima koji prate što se događa na lokalnoj muzejskoj sceni.
Za to je uvelike zaslužna nova ravnateljica dr. sc. Goranka Horjan koja je na čelo “najljepšeg dvorca Hrvatskog zagorja” došla prije dvije godine te odmah ojačala i kustoski kadar muzeja. Iz Trakošćana učestalo stižu pozivi na izložbe, radionice za razne uzraste, predavanja i slična događanja, a sve u skladu sa strategijom prema kojoj “muzej kontinuirano kreira nove sadržaje kako bi svoje posjetitelje motivirao na ponovne dolaske”.
O dosad postignutim ciljevima u Dvoru Trakošćan i daljnjim planovima razgovarali smo s ravnateljicom koja iza sebe ima već brojne uspješno ostvarene muzejske projekte poput izgradnje Muzeja krapinskih neandartalaca i obnove dvorca Veliki Tabor te Etnografskog muzeja u Zagrebu. Također je aktivna u brojnim međunarodnim muzejskim asocijacijama, zahvaljujući kojima svjetske muzejske trendove donosi i na hrvatsku scenu, a na svoj posao putuje iz Donje Stubice, kamo se preselila iz užurbanog zagrebačkog života.
Što Vam je bila glavna motivacija za dolazak u Dvor Trakošćan?
Nisam tipičan primjer muzejske struke. Uvijek nastojim potražiti nove izazove jer vas promjena tjera da razmišljate o novim stvarima i projektima. Iz istog sam razloga otišla iz Muzeja Hrvatskog zagorja u Etnografski muzej, jer sam ga vidjela kao veliki izazov. Ustanovu sam zatekla u jadnom stanju te smo, s obzirom na moje iskustvo u vođenju investicijskih projekata, sanirali zgradu i inicirali projekt preoblikovanja stalnog postava Etnografskog muzeja u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, s kojom muzej dijeli dvorište. Napravili smo fantastičan projekt i ishodili sve papire, ali je zbog potresa pao u drugi plan i nije došlo do njegove realizacije. No, uspjeli smo dobiti zgradu čuvaonice za Etnografski muzej i urediti je pomoću EU fondova pa je time u Zagrebu uređen najveći novi muzejski depo. Nakon toga sam otišla iz Zagreba i preuzela Trakošćan.
U čemu ste vidjeli glavni potencijal ove lokacije?
Ovo mi se činilo kao dobar novi izazov jer sam na Trakošćan gledala kao na fenomenalnu destinaciju koja možda nije ostvarila svoj puni kulturni potencijal, dok turistički donekle ima. Sve ove godine, tijekom kojih sam radila u Zagrebu, nisam vidjela da se Trakošćan negdje značajnije oglašavao, za razliku od Muzeja Hrvatskog zagorja, koji je stalno bio vidljiv sa svojim projektima. Uostalom, i ja sam Zagorka, a izvan metropole je uvijek teže dobiti ljude koji su voljni uložiti malo veći trud od prosječnog da bi se stvari izdigle na neku novu razinu.
Rekli ste da Vam je primarni cilj poraditi na kulturnim sadržajima u Trakošćanu.
Prvo, kada dođem u neku destinaciju napravim maping resursa i potencijala kako bismo vidjeli gdje je potrebno intervenirati. Ovo je zahtjevna destinacija, što se tiče održavanja cijelog kompleksa, u što je uloženo puno truda od mojih prethodnika i cijelog tima. Dvorac također ima snažnu turističku komponentu, dok je stručna muzejska djelatnost bila malo potisnuta. U fokusu mi je stoga bilo profesionalno pozicioniranje muzeja i rad s publikom na muzejski način; putem izložbi, radionica, predavanja... To je danas potrebno kako bi muzej imao svoju društvenu ulogu. Također sam zatekla vrlo oslabljenu strukturu zaposlenika i to je bio prvi ključni element.
