Danas počinje jednodnevni štrajk u organizaciji tri sindikata, Školskog sindikata Preporod, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske (NSZSŠH) i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Vlada je jučer donijela Odluku o umanjenju plaće i dodataka na plaću zaposlenicima u sustavu osnovnog i srednjeg školstva te znanosti i visokog obrazovanja za vrijeme sudjelovanja u štrajku, smatrajući da štrajk nije opravdan.
Ovaj potez je kritizirala nekadašnja ministrica obrazovanja iz redova HNS-a, Blaženka Divjak, čije objavu na Facebooku prenosimo u cijelosti.
"Vlada je sinoć sazvala hitnu sjednicu kako bi donijela odluku da će onima koji danas sudjeluju u štrajku u školama, na fakultetima i institutima, smanjiti plaću.
Bez obzira na to što netko misli o opravdanosti štrajka (pisala sam o tome prošli tjedan) teško je ne vidjeti sljedeće.
Prvo, ide se đonom na nastavnike i znanstvenike koji koriste demokratsko pravo na štrajk i teško će biti otvoriti dijalog nakon takvog agresivnog poteza. Posebno jer je Vlada najveće povećanje temeljem novih koeficijentima dala sebi i ostalim državnim dužnosnicima i tako otvorila pitanje "koliko nas cijene" za mnoge zaposlene u obrazovanju i znanosti.
Drugo, ako se štrajkašima umanjuje plaća to znači da oni neće nadoknađivati nastavu izgubljenu u štrajku, pa će učenici i studenti ostati zakinuti, ili će se naći neki drugi nastavnici koji ne štrajkaju i koji će raditi prekovremeno i kojima će taj rad biti plaćan kao prekovremeni rad.
Treće, čudi me agresivni stav resornog ministra prema sustavu znanosti i obrazovanja. Možda ja to previše osobno vidim, ali ministar bi trebao biti svojevrsni medijator između zaposlenih u školama, fakultetima i znanstvenim institutima, uključujući i sindikate, i ostatka Vlade. Naime, većina u Vladi ne razumije sustav ili ima iskrivljenu sliku o obavezama nastavnika ili koliko je pameti, napora i odricanja potrebno da se doktorira, bude međunarodno prepoznat i dođi do statusa redovitog profesora na fakultetu. (Naravno postoje i oni koji se provlače, slabi su učitelji i "lokalni" znanstvenici, ali se to neće riješiti smanjenjem plaće štrajkašima.) Stoga podrška resornog ministra ovakvoj drakonskoj mjeri već prvog dana štrajka govori da je njemu politika i stranka iznad dobrobiti djece, studenata i zaposlenika u sustavu.
Četvrto, sindikat koji zastupa većinu učitelja u osnovnim školama se obrušio na tri sindikata u štrajku i stao na stranu Vlade. Neki tvrde su su "kupljeni" mjestima u vijećima, drugi da se radi o osobnom egu vodećih ljudi tih sindikata, a treći da su bliski vladajućoj stranci. Meni pak upada u oči nerazumijevanje koje pokazuju. Govore: "kako može redoviti profesor na fakultetu imati dvostruku plaću učitelja", a ne smeta im državnim dužnosnik koji ima tri ili četiri puta veću plaću od učitelja ili asistenta na fakultetu koji se regrutira među najboljim studentima. Nadalje, vele da ih ne zanima niti srednje niti visoko školstvo. Ok, možda je to neki novi sindikalizam, pa neću više o tome, ali treba uočiti da ova razjedinjenost sindikata jako pomaže Vladi i da zato ide đonom na štrajk.
Peto, ako je Vlada morala sazvati hitnu večernju sjednicu da bi zaprijetila štrajkašima, jesu li oni odmah postali neprijatelji? Hoće li ovo zaplašiti ljude da ne štrajkaju? Ili će neke ohrabriti da vele: "OK, ne slažem se baš u svemu sa sindikatima, ali neću da mi se prijeti"?
U svakom slučaju, bit će zanimljivo vidjeti kako će se situacija razvijati. Većina štrajkova u svojim zahtjevima ima objektivne temelje (npr. zaostajanje u plaćama), ali i subjektivnu perspektivu (npr. osjećaj da ih se ne cijeni). Nadam se da je na stolu i poziv na dijalog."
