Ukoliko ne uspije mirenje, koje bi trebalo početi sutra između Vlade i sindikata u obrazovanju, slijedi serija jednodnevnih štrajkova po županijama. Najavljuju to čelnici triju sindikata koji su prije tjedan dana priredili štrajk upozorenja. Uspješno ili ne?
Iako je uspjeh nešto na što se može gledati na razne način, postignuće štrajka ne mjeri se brojem sudionika ni duljinom trajanja, već se prije svega što se napravilo. Pri tome se najčešće gleda na povećanje materijalnih i drugih prava zaposlenika, koja se poboljšavaju jer su se u potrebu promjene na bolje uvjerili poslodavac i/li zakonodavac, ali i javnost. Ako se to ima na umu, onda je jednodnevni štrajk upozorenja, koji su prošle srijede priredila tri sindikata u obrazovanju, nije uspio. Nije polučio ništa, osim štete za štrajkaše, kojima taj dan neće biti plaćen, te učenike, odnosno studente, koji nisu imali nastavu.
Vlada jedno…
Neuspjeh štrajka uopće ne čudi s obzirom što se i posebice kako se tražilo. Sindikat Preporod, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja tražili su prije svega povećanje materijalnih prava, točnije rast plaća za 10 posto bilo kroz povećanje osnovice, bilo koeficijenata, bilo posebnog dodatka. Vlada je nije na to pristala tijekom mirenja, kao ni prošli tjedan. Zašto, objasnilo je nadležno ministarstvo.
-Zbog svega što je u posljednjih deset godina napravljeno za unaprjeđenje materijalnog i nematerijalnog statusa zaposlenika u obrazovanju, ne nalazimo nikakav razlog za štrajk. Od početka mandata Vlade, svake godine povećavana je plaća zaposlenicima u sustavu obrazovanja pa sada već govorimo o više od 60% kumulativnog povećanja, poručili su iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih.
Učitelju mentoru, kako su naglasili, plaća je rasla 66 posto, a učitelju savjetniku 70 posto.
- Nastavniku je od 2019. godine plaća narasla 70 posto te iznosi 1589 eura, nastavniku-mentoru viša je 70 posto, a nastavniku savjetniku 71 posto. U visokom obrazovanju, prosječna plaća asistenta ukupno je povećana 58 %, višeg asistenta 54 %, docenta 54 %, izvanrednog profesora 60 %, redovitog profesora 56 %, a redovitog profesora u trajnom zvanju 47 %. Prosječna plaća redovitog profesora u trajnom zvanju iznosi 3.178 eura, ukazali su u MZOM te napomenuli da je ovaj mjesec svim zaposlenicima isplaćena uvećana plaća za 3% te će im do kraja godine plaća biti uvećana za dodatnih 3%, a tri mjeseca ponovo počinju pregovori sa sindikatima o dodatnom povećanju plaća.
…sindikati drugo
Za ove brojke o rastu plaća čelnici sindikata nisu marili, osim što su ih pokušali obezvrijediti navodeći inflaciju. Promašeno: kumulativna inflacija od 2019. do siječnja iznosi 28,1%, a osim toga pogađa sve, ne samo zaposlene u obrazovanju.
Zato su uoči štrajka čelnici sindikata promijenili ploču, odnosno grafikon. Naglašavajući da se zapravo bore za ugled profesije, mahali su jednim jedinim grafikonom! A tu su naveli rast plaća samo zadnje godine, i to učiteljima 15 posto, državnim tajnicima 74 posto, sucima općinskih sudova 59 posto… Pri tome su ukazivali da visoke plaće mogu imati državni tajnici bez diplome, kao da se plaća određuje prema osobi, a ne radnom mjestu kod čijeg vrednovanja se u obzir uzima formalno obrazovanje, ali i složenost posla, posebni uvjeti rada, odgovornost za život, zdravlje, širi utjecaj na društvo…
Uredba o načinu primjene standardnih mjerila u postupku vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama za neke kao da ne postoji, već istupaju na temelju osobnog osjećaja da ih se ne cijeni. Zato zanemaruju odgovornost i posebnosti svog radog mjesta, kao što su praznici i sati na nastavi, a još više drugih radnih mjesta, kao što je zabrana obavljanja gotovo svih poslova osim suđenja. Čude se odnosu plaća između nekih profesija, iako po tome nismo iznimka. Možda i opravdano ukazuju na preplaćenost ili potplaćenost nekih radnih mjesta, ali se ne traže veće plaće samo za potonje, već povećanje svima, i to bez ikakvih ozbiljnih analiza i usporedbi broja zaposlenih, kvalitete... Naravno, može se i bez toga svima podići plaće, ali kud to vodi?
Međutim, prostor za pomak na bolje postoji, ali ne na način kako to traže sindikati.
Svim zaposlenicima u znanosti i osobito obrazovanju mogla bi porasti primanja, bez povećanja ukupnog izdvajanja za to. Kako? Dovođenjem broja učitelja, nastavnika i profesora u razmjer s brojem učenika i studenata. Dok broj učenika i studenata pada, raste broj zaposlenih u obrazovanju pa imamo skoro najmanji broj učenika po učitelju, oko 10 ili manje, što je ispod prosjeka EU! Ne čuti, jer ima 27.742 učitelja, 15.346 nastavnika te skoro 10 tisuća na deset sveučilišta i tridesetak veleučilišta, dok je svih sudaca, primjerice, oko 1600..
